streda, 23. februára 2011

Nešto o konjima i njihovij inteligenciji...

.
  • Jedan slavni jahač jednom prilikom izjavio je da konji «nemaju baš puno soli u glavi, jer da su doista pametni ne bi dopustili čovjeku da sjedi na njihovim leđima duže od jedne sekunde». Njihova legendarna spremnost da surađuju s ljudima pobjeđuje dojam da nisu baš puno pametni, jer im taj stav stoljećima donosi svakakve nevolje. 

    Ako je pas čovjekov najbolji prijatelj, onda se slobodno reći da je konj njegov najbolji rob.Tisućama godina ljudi konje uprežu, jašu ih, bodu mamuzama i udaraju bičem. Nekad, danas više ne (što nije zasluga ljudi) konje su bezdušno tjerali u samo središte krvavih bitaka.Stoljećima su vukli i nosili teške tovare u službi čovjeka, a kad bi ostarjeli i onemoćali za svoj trud i muku bili su nagrađeni odlaskom u klaonicu. Beskrajna i beskonačna eksploatacija konja bila je neposredna posljedica njihove upravo zapanjujuće spremnosti da surađuju s ljudima i da se svim silama trude da im ugađaju. Takav njihov temperament, koji je uglavnom bio uzrok njihove propasti, zapravo je posljedica njihovog prirođenog društvenog života u divljini. Po prirodi, konji su životinje koje žive u krdima, u malim skupinama u kojima međusobna suradnja predstavlja jednako snažan poticaj kao i uzajamna konkurencija i gdje je uzajamna ljubav tako snažna da se u određenim okolnostima lako pretvori u snažnu emotivnu vezu sa čovjekom. Takva veza obično završava time da konj izvuče deblji kraj, čovjek ga zajaši, u doslovnom i metaforičkom smislu. ...v i a c ...